Talasi

15
Share
Copy the link

Negdje na obali mora, s rukama punih pjeska sjedila je zgrcenog pogleda uperenih u zemlju devojka plave kose.
Zamisljeno trazi komadic sudbine. Kroz njene p****te zapinje izgubljena mo****ka skoljka kao sto su joj izgubljene sekunde provedene u ovom gradicu bez krovova. Vraca film iz proslih sedam dana i ubrzanim tempom trazi nesto po cemu ce pamtiti to proslo vreme. Nista! U njenim culima odzvanja samo sum talasa koji dolaze i odlaze. Tjeraju je da se pomakne s plaze, ali velika zelja pretocena u fantaziju neda joj naprijed. Njena zelja koliko god da je jaka, ona je upropascuje. Koliko je sestra gordosti, toliko je i neispunjeni san. Ona slabi a ne jaca covjeka, zaludjuje, a ne vodi do ispunjenja.
Talasi lagano dolaze do djevojackih noznih p****tiju, golicaju joj radoznalost i tjeraju je da ostavi pijesak i skoci u pomahnitale talase trazeci dozivljaje u beskonacnoj pucini. Izgubljena u vremenu i prostoru ne primjecuje da sunce trosi svoje poslednje sate, bacajuci sjenku koja prodire u njenu tisinu. Nesvjesno podize glavu ugledavsi pet ispruzenih p****tiju. Izgledaju joj kao pojas za spasavanje, taj poslednji trzaj izgubljenog srca. U mnogim trenucima bi ona samo okrenula glavu, ali taj ljudski mag**** kao nebeski dar privukao je njenu ruku i spojio se u neraskidivi var. Stajao je iznad nje kao stijena koja je sad iznikla iz vode. Nije mogla izbaciti rijec s usana. Hipnotisano je podigla pogled i divila se njegovoj ljepoti. Ljepota nije bila kao u Apolona ali je bila skladna i postojana u mo****kom pejsazu, pruzajuci joj iskre osecajnosti i opijala dusu.
Desnom rukom je zagrlila njegov preplanuli vrat i bez ikakvog razmisljanja vec se nalazila u njegovom krilu. Vlazno tijelo nije moglo da ugasi vatru koja se rasplamsavala u njoj.
Znala je da ce koliko vec sutra biti u svom gradu, slusati glupa predavanja od svog razmetljivog sefa. Zbog toga nije zeljela da propusti ples sa talasima. Njegove usne su vec bile spojene s njenim, dok je ona zarivala nokte u snazno musko tijelo. Posli su u susret talasima. Tijela su im uporno, bestezinski, probijali svaki talas, svaku prepreku ka sav****enstvu. Kroz njene misli su prolazile nepobitne cinjenice. Sad ga vidi, dozivljava i nikad vise. Svjesna je bila mogucih posledica ali se nije mogla oduprijeti zelji da pobijedi sumorno provedeno ljetovanje.
Kandze su joj cupale njegovu od sunca osvjetljenu kosu, njegove koscate ruke su gutale njene nabrekle grudi.
Usao je bez kucanja, bez pitanja, medjutim ona nije marila. Pustila se sili talasa i njihovoj gravitaciji.
Velicanstvena svjetlost je obasja. Svjetlost isprepletena sa osecajom vreline, pomjesana tecnoscu nezaboravnog dozivljaja. Otvorila je oci i pogledala u talase. Videla je spas jednog nestalog vremena.
Dok je polupijani taksista ubacivao njene stvari u auto, trazila je odgovor na zivotno pitanje. Zasto se predala covjeku koga je prvi put videla i o kome nista nije znala?
U jedno je bila sigurna, odgovore zna samo more i njegovi talasi…